Hosea 11

1Kad Izrailj bješe dijete, ljubljah ga, i iz Misira dozvah sina svojega. 2Koliko ih zvaše, toliko oni odlaziše od njih; prinosiše žrtve Valima, kadiše likovima.

3Ja učih Jefrema hoditi držeći ga za ruke, ali ne poznaše da sam ih ja liječio. 4Vukoh ih uzicama čovječjim, užima ljubavnijem; i bijah im kao oni koji im skidaju jaram s čeljusti, i davah im hranu.

5Neće se vratiti u zemlju Misirsku, nego će mu Asirac biti car, jer se ne htješe obratiti. 6I mač će stajati u gradovima njegovijem, i potrće prijevornice njegove i proždrijeti za namjere njihove. 7Narod je moj prionuo za otpad od mene; zovu ga k višnjemu, ali se nijedan ne podiže.

8Kako da te dam, Jefreme? da te predam, Izrailju? kako da učinim od tebe kao od Adame? da te obratim da budeš kao Sevojim? Ustreptalo je srce moje u meni, uskolebala se utroba moja od žalosti. 9Neću izvršiti ljutoga gnjeva svojega, neću opet zatrti Jefrema; jer sam ja Bog a ne čovjek, svetac usred tebe; neću doći na grad.

10Ići će oni za Gospodom; on će rikati kao lav; kad rikne, sa strahom će dotrčati sinovi s mora; 11Sa strahom će dotrčati iz Misira kao ptica, i kao golub iz zemlje Asirske; i naseliću ih u kućama njihovijem, govori Gospod.

(12:1) Opkolio me je Jefrem lažju i dom Izrailjev prijevarom; ali Juda još vlada s Bogom i vjeran je sa svetima.

12